U Zakonu o prekršajima („Sl. glasnik RS,“ br.65/2013) sadržane su materijalne i procesne odredbe koje regulišu prekršaje, prekršajnu odgovornost, prekršajne sankcije, prekršajni postupak i postupak izvršenja odluke.
Šta su prekršaji?
Prekršaji predstavljaju blaže povrede javnog poretka. Od svih kaznenih dela u našem pravnom sistemu prekršaji su daleko najbrojniji. Predviđeni su zakonima, uredbama, odlukama gradova i odlukama opština. Zbog brojnosti prekršaja, velika je verovatnoća da svako od nas učestvuje u ovom postupku, bilo kao okrivljeni, oštećeni ili u nekom drugom svojstvu. Zakon o prekršajima sadrži materijalnopravne odredbe o prekršajima, kao i pravila prekršajnog postupka. To znači da se u ovom zakonu nalaze pravni instituti materijalnog prava, pravila kako teče prekršajni postupak, kao i koja su Vaša prava i obaveze po ovom zakonu.
Ko podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka?
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka u svakodnevnoj praksi najčešće podnosi Ministarstvo unutrašnjih poslova za prekršaje iz oblasti saobraćaja, javnog reda i mira i dr., inspekcije iz svoje nadležnosti, poreska uprava za poreske prekršaje i dr. ali i svako ko je oštećen prekršajnom radnjom može da podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka.
Šta sve možete da uradite kad dobijete prekršajni nalog?
Prekršajni nalog izdaje nadležni organ (najčešće MUP i inspekcijski organi) za prekršaje za koje je propisana kazna u fiksnom iznosu (npr. korišćenje mobilnog telefona za vreme vožnje, nekorišćenje pojasa u toku vožnje ili nepropisno ostavljanje vozila na zelenoj površini). Ako prihvatate odgovornost za prekršaj iz prekršajnog naloga, možete u roku od 8 dana od kada Vam je uručen da platite polovinu kazne. Ukoliko ne prihvatate odgovornost, možete da podnesete zahtev za sudsko odlučivanje prekršajnom sudu, gde će sud utvrđivati odgovornost u prekršajnom postupku.
Ako protekne rok od osam dana, a ne platite polovinu kazne i ne podnesete zahtev za sudsko odlučivanje, organ koji je izdao prekršajni nalog dostaviće ga prekršajnom sudu na prinudno izvršenje kazne.
Kako da znate da li je protiv Vas pokrenut prekršajni postupak?
Ako Vam je izdat prekršajni nalog, a Vi smatrate da prekršaja nije bilo, imate pravo da zahtevate da se o tome raspravi pred sudom. Pokretanje prekršajnog postupka protiv Vas može da zahteva i javni tužilac, odnosno neki drugi organ — na primer, komunalni inspektor — i svako ko je na neki način oštećen prekršajem koji ste skrivili.
Kada Vi zahtevate da sud pokrene postupak, to možete da uradite lično i poštom. Ukoliko lično odnesete zahtev u pisarnicu suda, sud će Vam izdati potvrdu o prijemu, i odmah proveriti da li je zahtev potpisan i predat na vreme. Ako se uveri da jeste, doneće rešenje o pokretanju postupka, a Vas odmah saslušati ili Vam zakazati pretres.
U slučaju da sudu zahtev dostavljate poštom, ili postupak pokreće neko drugi, za početak postupka i datum pretresa ćete saznati tako što će Vam sud dostaviti poziv na kućnu adresu. Jednom kada saznate broj svog predmeta, dalji tok postupka možete da pratite na posebnom sajtu koji u tu svrhu vodi Ministarstvo pravde.
Obezbeđivanje prisustva okrivljenog
Kada je Vaše prisustvo na pretresu obavezno, postoji više mera koje sud može da preduzme da se osigura da ćete se pojaviti. Tako, sud može da Vam zatraži da položite jemstvo, da naredi policiji da Vas prinudno dovede i/ili zadrži, ili da za Vama raspiše poternicu.
Ako ste u obavezi da prisustvujete sudskom ročištu, i to ne uradite, a upozorili su Vas da će Vas u slučaju izostanka prinudno dovesti — sud će MUP-u izdati naredbu za dovođenje. Ovo znači da će službenici policije doći po Vas da Vas sprovedu do mesta gde treba da budete, ako treba i uz upotrebu sile. Pre nego što zatraže da pođete sa njima, moraju da Vas obaveste o razlozima dovođenja, da imate pravo na branioca, kao i pravo da osoba po Vašem izboru bude obaveštena o tome gde ste i šta se dogodilo.
Ukoliko ne budu mogli da Vas pronađu, to će javiti sudu, koji zatim može (ali ne mora) da izda opštu naredbu za dovođenje svim policijskim upravama u državi — u običnom govoru poznatiju kao poternicu. To znači da svaki policajac koji Vas zaustavi, bilo gde na teritoriji Srbije, ili na granici, može sa lica mesta da Vas privede u sud pred kojim se vodi prekršajni postupak, o Vašem trošku. Ako ste se oglušili na uredno poslat sudski poziv, bićete u obavezi da platite troškove dovođenja, čak i ako Vas sud oslobodi odgovornosti za prekršaj.
Ako ne bude bilo mogućnosti da Vas sudija odmah primi, policija može neko vreme da Vas zadrži u stanici ili zatvoru, ali ne duže od dvadeset četiri sata. I kada za Vama nije raspisana poternica, sud može da naredi da Vas zadrže ako postoji osnovana sumnja da ćete pobeći, ili da ćete odlaskom u inostranstvo izbeći odgovornost za prekršaj za koji je zaprećena kazna zatvora. Dalje, sud će doneti naredbu o zadržavanju i kada proceni da je to potrebno da bi se sprečilo dalje vršenje prekršaja. Na ovu odluku nemate pravo žalbe, ali moraju da Vam omoguće da u najkraćem roku obavestite branioca ili lice po svom izboru. Ni u ovom slučaju ne mogu da Vas zadrže duže od dvadeset četiri sata.
U slučaju da nemate stalno prebivalište u Srbiji, ili ste na privremenom boravku u inostranstvu, kao i u drugim slučajevima kada postoji opasnost da bekstvom izbegnete odgovornost za prekršaj, sud može da Vam predloži da položite jemstvo. Jemstvo se određuje do iznosa najviše novčane kazne propisane za prekršaj za koji se vodi postupak, uvećanog za očekivane troškove postupka, i ne može da Vam bude određeno pre saslušanja, ni bez Vašeg pristanka.
Postupak pred sudom
Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere. Sud je dužan da okrivljenog prilikom prvog ispitivanja pouči o pravu na branioca. Pre nego što sud donese odluku u prekršajnom postupku, okrivljenom se mora dati mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu se stavljaju na teret, kao i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (osim u slučajevima predviđenim zakonom). Okrivljeni mora na prvom ispitivanju biti obavešten o prekršaju koji mu se stavlja na teret i o osnovama optužbe, osim ako se postupak na osnovu ovog zakona ne sprovodi bez ispitivanja okrivljenog. Presuda se izuzetno može doneti i bez ispitivanja okrivljenog. Ovo će biti moguće ukoliko se uredno pozvani okrivljeni ne odazove pozivu suda i ne opravda svoj izostanak ili ako ne iznese pismenu odbranu u roku koji mu je odredio sud. Uz ove uslove potrebno je i da ispitivanje okrivljenog nije nužno za utvrđivanje činjenica koje su od značaja za donošenje zakonite odluke.
Poziv za ispitivanje ili davanje pismene odbrane ili za saslušanje, kao i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, dostavljaju se okrivljenom lično. Okrivljeni koji treba lično da prisustvuje ili učestvuje u izvođenju radnji u prekršajnom postupku poziva se pismenim pozivom. Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadrži: naziv suda, lično ime okrivljenog, naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret, mesto gde okrivljeni treba da dođe, dan i čas kada okrivljeni treba da se javi, naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenog, službeni pečat i potpis sudije. U pozivu kojim se okrivljeni poziva naznačiće se da li mora lično prisustvovati radi ispitivanja ili svoju odbranu može dati i pismeno. Kad se okrivljeni prvi put poziva, uz poziv mu se obavezno dostavlja primerak zahteva za pokretanje prekršajnog postupka. U prvom pozivu, poučiće se i o pravu da može uzeti branioca i da branilac može prisustvovati njegovom ispitivanju. Kad se okrivljeni poziva da lično pristupi, jer je njegovo ispitivanje neophodno, u pozivu će se upozoriti da će u slučaju neodazivanja biti doveden. Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno, u pozivu će se upozoriti da će u slučaju neodazivanja, odluka biti doneta bez njegovog ispitivanja. Ovo sve važi i za predstavnika okrivljenog pravnog lica. Sud može i usmeno uputiti poziv okrivljenom koji se nalazi pred sudom, uz pouku o posledicama nedolaska, što će biti uneto u zapisnik, koji će okrivljeni potpisati i time se smatra da je izvršena uredna dostava poziva. Ako se uredno pozvani okrivljeni ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da okrivljeni izbegava prijem poziva, sud će narediti njegovo dovođenje, ako je njegovo prisustvo neophodno radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
U zakonu je regulisano saslušanje okrivljenog (čl. 200-206). Okrivljeni se po pravilu saslušava usmeno. Okrivljeni može biti saslušan i ako za prvo saslušanje nije obezbedio branioca, kao i ako njegov branilac, iako je obavešten o saslušanju, nije prisutan, ali odluka suda ne može biti zasnovana na iskazu okrivljenog koji nije bio upozoren na pravo da angažuje branioca ili da bude saslušan u prisustvu branioca.
Kad se okrivljeni prvi put saslušava, pitaće se za ime, nadimak ako ga ima, ime jednog od roditelja, mesto i datum rođenja, čiji je državljanin, zanimanje, adresu stanovanja i zaposlenja, porodične prilike, koji stepen stručne spreme ima, kakvog je imovnog stanja, da li je služio vojsku, odnosno da li ima čin rezervnog oficira, da li se vodi u vojnoj evidenciji i pri kom vojnom organu, da li je osuđivan ili prekršajno kažnjavan i za šta, da li se protiv njega vodi krivični ili prekršajni postupak i za koje delo, a ako je maloletan ko mu je zakonski zastupnik. Nakon što se od okrivljenog uzmu lični podaci, predočiće mu se zašta se okrivljuje i pozvaće se da iznese svoju odbranu.
Prilikom saslušanja, okrivljenom će se omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje ima u svoju odbranu. Okrivljeni ima pravo da odbije da iznese odbranu ili da odgovara na postavljena pitanja i u tom slučaju će ga sud poučiti da time može otežati prikupljanje dokaza za svoju odbranu. Kad okrivljeni da svoj iskaz, ako je potrebno da se popune praznine ili otklone protivrečnosti ili nejasnoće u njegovom izlaganju, sud će mu postavljati pitanja. Ove odredbe važe i za predstavnika okrivljenog pravnog lica. Prema okrivljenom se ne smeju upotrebiti sila, pretnja, obmana, obećanje, iznuda, iznurivanje ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja ili nekog činjenja koje bi se protiv njega moglo upotrebiti kao dokaz.
Pisana odbrana je propisana članom 203. Kada sud nađe da neposredno usmeno saslušanje nije potrebno s obzirom na značaj prekršaja i podatke kojima raspolaže, može pozvati okrivljenog da svoju odbranu iznese pismeno u roku koji mu odredi. U tom slučaju okrivljeni može svoju odbranu dati pismeno ili se lično javiti sudu da bude saslušan usmeno. Kad okrivljeni ima prebivalište ili boravište van područja suda, na zahtev tog suda može se saslušati i pred sudom na čijem području ima prebivalište ili boravište.
Članom 205 predviđeno je suočenje. Okrivljeni može biti suočen sa svedokom i sa drugim saokrivljenim, ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica i ako se to neslaganje ne može na drugi način otkloniti. Suočeni će se postaviti jedan prema drugom i od njih će se zahtevati da jedan drugom ponove svoje iskaze o svakoj spornoj okolnosti i da raspravljaju o istinitosti onoga što su kazali. Tok suočenja i izjave pri kojima su suočeni konačno ostali sud će uneti u zapisnik.
Saslušanje preko tumača je propisano članom 206. Ako je okrivljeni gluv postavljaće mu se pitanja pismeno, a ako je nem pozvaće se da pismeno odgovori. Ako se ispitivanje ne može obaviti na takav način pozvaće se kao tumač lice koje se sa okrivljenim može sporazumeti.
Članom 239. predviđena su prava stranaka na pretresu. Naime, podnosilac zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, okrivljeni, njegov branilac i oštećeni imaju pravo da u toku pretresa predlažu dokaze i daju druge predloge, a po odobrenju sudije mogu da postavljaju pitanja licima koja se salušavaju. Ako ovlašćeni predstavnik podnosioca zahteva na pretresu izmeni sadržinu zahteva, sud će rešenjem odložiti pretres, da bi se okrivljeni upoznao sa izmenom zahteva i pripremio svoju odbranu. Posle završenog dokaznog postupka stranke i branilac mogu dati završnu reč sa svojom ocenom o izvedenim dokazima. Poslednja reč uvek pripada okrivljenom, odnosno predstavniku okrivljenog pravnog lica. Ako sudija nađe da pretres ne treba odlagati radi dopune postupka ili radi pripreme odbrane okrivljenog po izmenjenom zahtevu, zaključiće pretres, a može doneti presudu i javno objaviti izreku presude uz kratko navođenje razloga. Kada u ovom slučaju okrivljeni i podnosilac zahteva izjave da ne traže da im se dostavi pismeno izrađena presuda i da se neće žaliti, okrivljenom će se uručiti, a podnosiocu zahteva dostaviti, samo prepis izreke presude.
U zakonu je propisano održavanje reda. Ukoliko okrivljeni ometa red u postupku, sudija će ga opomenuti, a ako nastavi sa ometanjem reda može ga i udaljiti (čl. 244).
Povreda prava na odbranu, koje je uticalo ili moglo uticati na zakonito i pravilno donošenje odluke, predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka (čl. 264) i u tom slučaju drugostepeni prekršajni sud će žalbu usvojiti, prvostepenu odluku presudom ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak, s tim da se na ovu povredu mora ukazati u žalbi.
Okrivljeni ima pravo na upotrebu svog jezika pri izvođenju pojedinih radnji u postupku ili na usmenom pretresu. Ako se postupak ne vodi na jeziku okrivljenog obezbediće se usmeno prevođenje, kao i prevođenje isprava i drugih pismenih dokaza, putem tumača kojeg određuje sud. Sud će poučiti okrivljenog o pravu na prevođenje, a on se ovog prava može odreći ukoliko zna jezik postupka. Ako okrivljeni nije poučen o pravu na upotrebu jezika, ili je njemu ili njegovom braniocu protivno njegovom zahtevu uskraćeno pravo da na usmenom pretresu ili u toku ostalih radnji u prekršajnom postupku upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok usmenog pretresa odnosno postupka, ovo predstavlja bitnu povredu postupka (čl. 264), na koju je potrebno ukazati u žalbi.
Koje sankcije za prekršaj postoje?
Kao sankcija za izvršen prekršaj mogu da ti budu izrečene novčana kazna, kazna zatvora, rad u javnom interesu i različite “zaštitne mere”- npr. zabrana upravljanja motornim vozilom.
Sve ove kazne neko vreme ostaju zabeležene u bazi sankcija Ministarstva pravde, zajedno sa tvojim ličnim podacima. Za neplaćene novčane kazne takođe postoji poseban registar.
Za neke, teže, prekršaje, kao što su tuča ili vređanje službenog lica, je pored novčane predviđena i kazna zatvora.
Žalba
Pravo žalbe na presudu koju sud donese u Vašem slučaju, pored Vas, imaju javni tužilac i oštećeni, ako postoji. Ako sud odlučuje samo po Vašoj žalbi, svoju odluku može da promeni samo tako što će kaznu koju Vam je izrekao umanjiti ili zameniti blažom, a ne i obrnuto. Rok za podnošenje žalbe je osam dana od dana kada je Vama, ili Vašem braniocu, dostavljen prepis presude. Žalbu na presudu u slučaju u kome ste Vi okrivljeni, pored Vas i Vašeg branioca, u Vaše ime može da podnese i neko drugi Vama blizak. U tom smislu zakon ovo pravo daje i Vašem (van)bračnom partneru, deci, roditeljima, braći i sestrama, hranitelju, usvojitelju i usvojeniku. Žalbu šaljete ili lično predajete sudu koji je doneo prvostepenu odluku, a o njoj odlučuje Prekršajni apelacioni sud.
Žalbu možete da izjavite najpre ako su bitno prekršena pravila procedure prekršajnog postupka. Ovo znači da Vam, na primer, nije dostavljen poziv za pretres, da Vas sud nije saslušao pre nego što je doneo svoju odluku, ili Vam nije dozvolio da iznesete dokaze u svoju odbranu. Dalje, možete da se žalite i ako je odlukom suda prekršen neki drugi zakon — ako delo za koje Vas terete ne predstavlja prekršaj, ili je prošlo dovoljno vremena da je slučaj po zakonu zastareo. Takođe, presudu možete da osporite i ako sud u postupku nije pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice od značaja, ili ako su se u međuvremenu pojavili novi dokazi koji Vam idu u prilog. Pored ovoga, možete da se žalite i na visinu ili vrstu kazne koja Vam je izrečena, na visinu naknade štete koja je dosuđena okrivljenom, i na troškove postupka.
Zastarevanje
Prekršaj može da zastari, a rokovi zastarevanja razlikuju se u zavisnosti od različitih prekršaja.
Kod prekršaja, propisani rokovi zastare kraći su i opominju sud da preduzima radnje, te se prekidaju svakom radnjom suda i počinju iznova da teku, a dovode do zastarevanja tek ako sud ne učini ništa povodom vođenja postupka. Za razliku od njih, rokovi apsolutne zastare su duži jer teku nevezano od toga da li je sud ažuran ili ne, i postavljaju rok u kom sud u svakom slučaju mora okončati postupak.
Sa druge strane, zastarelost izvršenja kazne i zaštitne mere znači da, iako je izrečena, sankcija se neće izvršiti po proteku roka zastarelosti. Ovaj rok iznosi godinu dana od dana pravnosnažnosti odluke, a u svakom slučaju, izvršenje zastareva kada proteknu dve godine.
Više o prekršajnom nalogu možete pročitati ovde.