Profesionalne bolesti, u smislu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, jesu određene bolesti koje nastaju tokom osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa i uslova rada na radnim mestima, odnosno poslovima koje je lice obavljalo.

Profesionalne bolesti, radna mesta odnosno poslovi na kojima se te bolesti pojavljuju i uslovi pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima regulisane su Pravilnikom o utvrđivanju profesionalnih bolesti.

Postupak za podnošenje zahteva za utvrđivanje invalidnosti zbog profesionalnog oboljenja

Podnošenje zahteva: Osiguranik podnosi zahtev filijali RFPiO.

Dokumentacija: Kao dokaz se koristi medicinska dokumentacija poput otpusnih listi, specijalističkih nalaza, dijagnostičkih testova i laboratorijskih nalaza.

Mišljenje priznate zdravstvene ustanove: Potrebno je dostaviti mišljenje jedne od priznatih zdravstvenih institucija, kao što su Institut za medicinu rada Srbije “Dr Dragomir Karajović” u Beogradu, ili slične ustanove u Novom Sadu, Nišu ili Vojnomedicinskoj akademiji. U Srbiji se profesionalne bolesti prepoznaju prema određenom spisku, pa se samo bolesti koje su na tom spisku mogu klasifikovati kao profesionalne.

Kriterijumi za utvrđivanje profesionalnih bolesti

Osnovni uslov da se jedna bolest u zakonskom smislu smatra profesionalnom jeste postojanje uzročno-posledičnog odnosa između obavljanja poslova i nastanka bolesti, kao i da se ona na osnovu niže navedenih kriterijuma može svrstati na zakonom regulisanu Listu profesionalnih bolesti.

Kriterijumi za utvrđivanje uzročnosti profesionalnih bolesti

Ovi kriterijumi zsnivaju se na sledećim postavkama:

1.            Postojanju statistički značajne povezanosti između izlaganja dejstvu štetnom agensu i oštećenja zdravlja;

2.            Postojanju povezanosti između intenziteta izloženosti i obima poremećaja zdravlja;

3.            Višim koncentracijama agenasa ili njihovih metabolita kod izloženih radnika;

4.            Mogustima da se slični poremećaji mogu dokazati i u eksperimentu na životinjama.

Kriterijumi za utvrđivanje morfoloških i funkcionalnih promena

Sigurni kriterijumi

Na osnovu ovih kriterijumima može se utvrditi da je pojava jedne morfološke promene na jednom organu ili sistemu dovoljna za utvrđivanje profesionalne bolesti.

Verovatni kriterijumi

Na osnovu ovih kriterijumima može se utvrditi da je neko stanje ili poremećaj verovatno posledica uticaja profesionalnog štetnog faktora, ali je za utvrđivanje profesionalne bolesti potrebna i morfološka ili funkcionalna promena na bar još jednom organu ili sistemu.

Mogući kriterijumi

Na osnovu ovih kriterijumima može se utvrditi da s radi o profesionalnim bolestima za čije su utvrđivanje neophodne promene na najmanje tri organa ili sistema.

Kriterijumi za utvrđivanje trajanja bolesti i vremena izlaganja

Dužina izloženosti noksi može uticati na veličinu poremećaja zdravstvenog stanja pa je minimalna dužina ekspozicije kod nekih bolesti definisana u Listi profesionalnih bolesti.

Vremensko trajanje poremećaja zdravlja koje je kod nekih profesionalnih bolesti definisano u Lista najčešćih profesionalnih bolesti ali samo u slučaju kada se poremećaj može popraviti bez ikakvih posledica.

Zakonska regulativa

U našem pravnom sistemu profesionalne bolesti regulisane su kroz Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 34/2003, 64/2004 – odluka USRS, 84/2004 – dr. zakon, 85/2005, 101/2005 – dr. zakon, 63/2006 – odluka USRS, 5/2009, 107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014 i 73/2018) i Zakon o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 107/2005, 109/2005 – ispr., 57/2011, 110/2012 – odluka US, 119/2012, 99/2014, 123/2014, 126/2014 – odluka US, 106/2015 i 10/2016 – dr. zakon).

Pored zakona, oblast profesionalnih bolesti uređuje i Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti („Sl. glasnik RS“, br. 105/2003) iz 2003. godine identičan Pravilniku o utvrđivanju profesionalnih bolesti („Sl. list SRJ“, br. 16/97 i 19/97 – ispr.) iz 1997. godine, i po njemu naša lista spada u kategoriju zatvorenih, što znači da samo oboljenja koja su u njoj mogu da budu profesionalna.

Prijava profesionalne bolesti

Poslodavac mora prijaviti profesionalno oboljenje nadležnoj inspekciji rada najkasnije u roku od tri uzastopna radna dana od dana saznanja.

Poslodavac je dužan da dostavi izveštaj o profesionalnom oboljenju zaposlenog kod koga je utvrđeno profesionalno oboljenje organizacijama nadležnim za zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje.

Sadržaj izveštaja o profesionalnom oboljenju

Izveštaj sadrži podatke o:

1.            Poslodavcu;

2.            Licu zaduženom za bezbednost i zdravlje na radu kod poslodavca;

3.            Zaposlenom koji je oboleo od profesionalnog oboljenja;

4.            Neposrednom rukovodiocu obolelog;

5.            Radnom mestu i poslovima obolelog;

6.            Vrsti profesionalnog oboljenja;

7.            Merama bezbednosti i zdravlja na radu koje su primenjivane na radnom mestu;

8.            Nalazu i mišljenju lekara koji je prvi pregledao povređenog;

9.          Vremenu koje je oboleli proveo na radu na poslovima usled kojih je došlo do oboljenja;

10.          Mišljenju zdravstvene ustanove koja je utvrdila profesionalno oboljenje.

Utvrđivanje

Na osnovu izveštaja koji poslodavac dostavlja RFZO, prvostepena lekarska komisija daje ocenu o profesionalnom oboljenju. Protiv ocene prvostepene komisije može se uložiti prigovor drugostepenoj komisiji.

Umesto zaključka

Prema preporukama EU iz 1992. godine, zemlje članice bi trebalo da imaju takozvane otvoreno-zatvorene liste, odnosno da postoji mogućnost da i one dijagnoze koje nisu na listi mogu da budu takve ukoliko postoji jasna veza između oboljenja i profesionalne štetnosti – kaže Tomović. – U Pravilniku su sada opšti kriterijumi za utvrđivanje i, primera radi, za 10 oboljenja su potpuno identični. To je dovelo do toga da svako ko se bavi utvrđivanjem profesionalnih oboljenja ima svoje interne kriterijume.

Oštećenje sluha izazvano bukom u svetu se često podvodi pod profesionalne bolesti, ali se kod nas teško dokazuje, iako je potvrđeno da rad sa bukom iznad 75 decibela na duži rok dovodi do oštećenja sluha.

Ista stvar je sa različitim oblicima karcinoma. Prema svim svetskim statistikama, osam odsto karcinoma pluća je profesionalne etiologije, dok se kod nas većina ovih karcinoma dovodi u vezu sa pušenjem. U takvim okolnostima oboleli, kao i njegova porodica, ne može da ostvari nijedno pravo.

Tekst o naknadi štete usled povrede na radu i profesionalnog oboljenja možete pročitati ovde.

Related Posts

Leave a Reply