
U svakodnevnom životu, retko razmišljamo o tome šta sve podrazumeva „javni red i mir“, sve dok se ne nađemo u situaciji u kojoj ga neko narušava. A kada do toga dođe, bilo da se radi o galami u kasne sate, vređanju na ulici ili tuči u kafiću — nadležni organi imaju dužnost da reaguju u skladu sa zakonom. Ali šta zapravo znači „narušavanje javnog reda“, i gde prestaje naše pravo na slobodu, a počinje obaveza poštovanja javnog prostora?
Šta je javni red?
Prema Zakonu o javnom redu i miru Republike Srbije, javni red je stanje u kome građani mogu nesmetano da žive, rade i koriste javne površine, bez uznemiravanja i straha od nasilnog ili uvredljivog ponašanja drugih. Zakon ne štiti apstraktne vrednosti, već konkretan društveni mir, fizički integritet građana, dostojanstvo ličnosti i slobodu kretanja.
Najčešći oblici narušavanja javnog reda
U praksi, narušavanje javnog reda se najčešće ogleda u sledećim radnjama:
- vika i galama na javnom mestu,
- svađe i tuče,
- vređanje ili omalovažavanje službenih lica,
- nedolično ponašanje pod uticajem alkohola,
- drsko i bezobzirno ponašanje kojim se izaziva uznemirenje građana,
- nepoštovanje zabrana o upotrebi pirotehnike.
Važno je napomenuti da nisu sve neprijatne ili „nepristojne“ situacije istovremeno i narušavanje javnog reda. Zakon traži da radnja ima određeni intenzitet i da izaziva stvarnu smetnju većem broju ljudi ili konkretno ugrožava nečiju bezbednost i dostojanstvo.
Kazne i posledice
Prekršaji protiv javnog reda najčešće se kažnjavaju novčanim kaznama, a u težim slučajevima moguće je izricanje kazne zatvora do 60 dana. Sud ima diskreciono pravo da, u skladu sa konkretnim okolnostima, proceni težinu povrede javnog reda i izrekne primerenu sankciju.
Na primer, tuča u javnom prevozu neće se tretirati isto kao verbalni sukob u parku – zakonodavac i sudovi vode računa o mestu, posledicama, broju učesnika i drugim okolnostima.
Pitanje granice slobode
Jedan od izazova u primeni zakona jeste ocena da li je neko samo izrazio svoje mišljenje (što je ustavom zagarantovano pravo) ili je time istovremeno i uznemirio javnost. Naročito kada je reč o protestima, performansima ili satiri – potrebno je napraviti razliku između društvene kritike i ponašanja koje zaista remeti javni red.
Sudska praksa sve više teži ka balansu: država ima pravo da štiti javni red, ali ne i da zloupotrebljava tu zaštitu radi ograničavanja slobode izražavanja.
Zaključak
Javno ponašanje nije samo pitanje kulture, već i pravne odgovornosti. Zaštita javnog reda je nužna za zdravo društvo, ali njena primena mora biti odmerena i pravično utemeljena. Svaki građanin ima pravo da uživa u javnom prostoru – ali i obavezu da ga ne narušava.
Ako ste se našli u situaciji da vas terete za narušavanje javnog reda, ili smatrate da je država prekoračila svoja ovlašćenja, važno je da znate svoja prava i da potražite stručnu pravnu pomoć.
Tekst o kazni zatvora u prekršajnom postupku možete pročitati ovde.