Vaše pravo da ćutite: kako funkcioniše pravo na odbranu u krivičnom postupku

Jedna od prvih rečenica koju čujete u američkim filmovima kada policija privodi osumnjičenog je: „Imate pravo da ćutite…“ Mnogi misle da je to samo filmska formula, ali u stvarnosti i u Srbiji postoji slično pravo – i ono je mnogo važnije nego što većina građana misli.

Šta znači pravo da ćutite?

Prema članu 68. Zakonika o krivičnom postupku, okrivljeni ima pravo da iznese svoju odbranu ili da odbije da odgovara na pojedina pitanja ili uopšte da daje izjavu. To je zakonsko pravo, a ne „priznanje krivice ćutanjem“.

U praksi, to znači da:

  • Policija i tužilaštvo ne smeju da vas primoraju da govorite.
  • Ćutanje ne može da se tumači kao dokaz krivice.
  • Možete odlučiti da ćutite na početku postupka, a kasnije iznesete odbranu.

Zašto je ćutanje često najbolja strategija?

U trenutku hapšenja ili prvog saslušanja, vi često nemate sve informacije o tome šta vam se tačno stavlja na teret, niti ste sigurni kako se vaši odgovori mogu kasnije tumačiti.
Svako nepromišljeno izneto slovo može biti pogrešno protumačeno i iskorišćeno protiv vas.

Primer iz prakse:
Osumnjičeni je želeo da „objasni“ policiji da nije bio na mestu krivičnog dela, ali je u tom objašnjenju naveo da je tog dana bio u blizini sa prijateljem. Policija je kasnije na tom osnovu pozvala prijatelja i od njega dobila informacije koje su išle na štetu osumnjičenog.

Pravo na branioca od prvog trenutka

Imate pravo da angažujete advokata od prvog kontakta sa policijom. Čak i ako nemate svog advokata, imate pravo na branioca po službenoj dužnosti.
Advokat nije samo „forma“ – on je vaša zaštita od zloupotreba i pogrešnih poteza.

Šta raditi ako vas pozovu u policiju?

  1. Pitajte da li ste pozvani kao svedok ili osumnjičeni.
  2. Ne odgovarajte na pitanja bez prisustva advokata.
  3. Ne potpisujte ništa što niste pročitali ili razumeli.
  4. Ne upuštajte se u „prijateljske razgovore“ sa inspektorima – i oni su deo postupka.

Česte zablude građana

  • „Ako ćutim, misliće da sam kriv.“
    → Sud ne sme tako da zaključuje. Vaše ćutanje je legalno pravo.
  • „Mogu samo da potpišem pa će me pustiti.“
    → Potpisivanjem priznanja ili izjave, možda ste upravo priznali krivično delo.
  • „Policija mi je rekla da je bolje da sarađujem.“
    → „Saradnja“ bez saveta advokata često znači da ste sami sebi zakopali odbranu.

Zaključak

Pravo na ćutanje nije slabost – to je jedan od najvažnijih mehanizama zaštite u krivičnom pravu. Svako ima pravo na fer suđenje, a to počinje od prvog trenutka kada država pokaže interes za vašu ličnu slobodu.
Ako ste u nedoumici – ćutite i pozovite advokata.

Tekst o razlici između odbrane ćutanjem i uskraćivanja davavanja podataka sudu možete pročitati ovde.

Related Posts

Leave a Reply