Uvreda u digitalnom dobu: kada status na Fejsbuku postaje sudski predmet

Uvreda je krivično delo koje postoji oduvek, ali sa pojavom društvenih mreža dobila je potpuno novu dimenziju. Dok je nekada bilo dovoljno da se uvredljiva reč izgovori u kafani ili na ulici, danas jedan tvit, komentar na Fejsbuku ili Instagramu može postati dokaz na sudu. Postavlja se pitanje: šta je to uvreda u pravnom smislu i gde je granica između slobode govora i povrede tuđe časti?

Šta je uvreda u srpskom pravu – član 170 Krivičnog zakonika?

(1) Ko uvredi drugog, kazniće se novčanom kaznom od dvadeset do sto dnevnih iznosa ili novčanom kaznom od četrdeset hiljada do dvesta hiljada dinara.

(2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od osamdeset do dvesta četrdeset dnevnih iznosa ili novčanom kaznom od sto pedeset hiljada do četiristo pedeset hiljada dinara.

(3) Ako je uvređeni uvredu uzvratio, sud može obe ili jednu stranu kazniti ili osloboditi od kazne.

(4) Neće se kazniti za delo iz st. 1. do 3. ovog člana učinilac, ako je izlaganje dato u okviru ozbiljne kritike u naučnom, književnom ili umetničkom delu, u vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva, političke delatnosti, u odbrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, ako se iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti vidi da to nije učinio u nameri omalovažavanja.

Društvene mreže kao „javna scena“

Poseban problem danas jeste činjenica da društvene mreže funkcionišu kao javni prostor. Komentar koji se ostavi na nečijem profilu, grupi ili forumu nije ograničen na krug bliskih ljudi – on je često dostupan stotinama ili hiljadama korisnika. To znači da uvreda izrečena na internetu ima širi odjek nego uvreda u privatnom razgovoru.

Sudska praksa u Srbiji prepoznaje ovu specifičnost: uvreda izrečena putem Fejsbuka, Instagrama ili Tvitera tretira se kao javno izrečena, a time i teža.

Primeri iz prakse

U sudskoj praksi sve češće se pojavljuju predmeti u kojima su okrivljeni zbog statusa ili komentara na mrežama. Primeri su brojni:
– uvredljivi nadimci ili pogrdne kvalifikacije (npr. „budala“, „lud“, „bitanga“);
– javne prozivke u vezi sa privatnim životom;
– omalovažavajući memovi ili fotomontaže usmerene protiv određene osobe.

U ovakvim slučajevima, obično se prilažu skrinšotovi kao dokaz, a sud utvrđuje da li je izraz zaista uvredljiv ili se radi o dozvoljenoj kritici.

Gde je granica između kritike i uvrede?

Ovo je najosetljivije pitanje. U demokratskom društvu svako ima pravo na slobodu izražavanja, ali to pravo nije neograničeno. Kritika nečijeg rada, političkih stavova ili javnog nastupa jeste dozvoljena, pa i kada je oštra. Ali kada se pređe na omalovažavanje ličnosti, upotrebu pogrdnih reči ili dovođenje u pitanje časti čoveka kao čoveka – to je uvreda.

Na primer, reći za političara da „njegova politika nije dobra“ je kritika, ali ga nazvati „budalom“ jeste uvreda. Sudovi upravo tu prave razliku.

Kako izgleda postupak kada ste uvređeni?

Za razliku od mnogih drugih krivičnih dela, postupak za uvredu u Srbiji pokreće sam uvređeni (žrtva), a ne javno tužilaštvo. To je tzv. privatna krivična tužba. Evo koraka:

1. Prikupljanje dokaza – sačuvajte skrinšotove, uzmite zapisnik javnog beležnika ako je moguće.

2. Podnošenje privatne tužbe osnovnom sudu – navesti šta je rečeno/napisano, gde, kada i koji dokaz prilažete.

3. Rok za podnošenje – tri meseca od saznanja za delo i učinioca.

4. Sudski postupak – iznošenje dokaza i saslušanje strana.

5. Presuda – novčana kazna, uslovna osuda ili upućivanje na parnicu za naknadu štete.

Saveti za korišćenje društvenih mreža

1. Pazite šta pišete – komentar u afektu može postati dokaz na sudu.
2. Kritkujte postupke, a ne ličnost.
3. Čuvajte dokaze ako ste žrtva uvrede.
4. Ako ste optuženi, najbolje je kajanje i moguća nagodba.

Zaključak

Uvreda preko društvenih mreža nije bezazlena šala – to je krivično delo. Zato je važno negovati kulturu odgovorne komunikacije. Sloboda izražavanja mora ostati zagarantovana, ali ne sme biti izgovor za rušenje dostojanstva drugih ljudi.

Kako je jedan sudija rekao: „Internet pamti, a čast se teško vraća.“

Tekst o povredi časti i ugleda možete pročitati ovde.

Related Posts

Leave a Reply