U praksi se sve češće pojavljuju ugovori o „stručnoj obuci“ ili „pripravničkom radu“ u kojima se izričito navodi da poslodavac nema obavezu da plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO). Takve odredbe deluju privlačno poslodavcima, ali su — u najvećem broju slučajeva — nezakonite. Ova tema je od posebnog značaja jer se tiče i prava mladih koji tek započinju karijeru, i odgovornosti poslodavaca koji ih angažuju.
Šta je uopšte ugovor o obuci?
Zakon o radu poznaje posebne oblike angažovanja lica koja se tek osposobljavaju za rad u struci. Reč je o:
– ugovoru o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa (čl. 201–204 ZOR-a), i
– ugovoru o stručnom usavršavanju.
Takvi ugovori mogu trajati određeni period i služe da lice stekne praktična znanja potrebna za samostalan rad. Oni se najčešće zaključuju kod pripravnika, volontera, studenata ili lica koja prvi put stiču radno iskustvo.
Kada se ne plaćaju doprinosi za PIO
Jedini slučaj kada se ne plaćaju doprinosi jeste kada lice nema status zaposlenog i ne prima nikakvu novčanu naknadu. Ako neko dolazi na obuku radi sticanja iskustva, ne prima naknadu i nije u radnom odnosu — nema osnova za prijavu na osiguranje. Međutim, čim postoji bilo kakva novčana naknada, postoji i osnov za obračun i uplatu doprinosa.
Kada se doprinosi moraju plaćati
Ukoliko lice po ugovoru o obuci svakodnevno dolazi na posao po uputstvu poslodavca, koristi sredstva i prostor poslodavca, obavlja konkretne radne zadatke i za to dobija naknadu, takav ugovor — bez obzira na naziv — ima sve elemente radnog odnosa. Poslodavac tada mora prijaviti lice na obavezno osiguranje i plaćati doprinose za PIO, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti.
Može li ugovorom da se „isključi“ plaćanje PIO?
Ne može. Član 17. Zakona o radu izričito kaže: „Ništava je odredba ugovora kojom se zaposlenom uskraćuje ili ograničava pravo koje mu pripada po zakonu.“ Dakle, čak i ako ugovorom o obuci poslodavac i lice predvide da nema obaveze plaćanja doprinosa, ta odredba je ništava — kao da nikada nije ni postojala. Isto propisuje i član 15. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju: „Osiguranje nastaje po sili zakona, čim postoji osnov za osiguranje, bez obzira na to da li je lice prijavljeno.“
Posledice za poslodavca
Ako poslodavac ne prijavi lice na PIO i ne uplati doprinose, izlaže se nalozima Inspekcije rada da retroaktivno prijavi lice i uplati doprinose sa kamatom, kao i prekršajnoj odgovornosti, gde kazne za pravno lice mogu iznositi i do 2.000.000 dinara, a za odgovorno lice do 150.000 dinara. Lice koje nije bilo prijavljeno može naknadno ostvariti pravo da se retroaktivno upiše u osiguranje i da mu se prizna staž.
Zašto je ovo važno?
Osiguranje nije samo birokratska obaveza — to je pitanje socijalne sigurnosti i pravne zaštite rada. Bez uplaćenih doprinosa, lice ne stiče penzijski staž, nema pravo na bolovanje, porodiljsko, niti zdravstvenu zaštitu u punom obimu. Zato zakon strogo zabranjuje da se kroz „ugovore o obuci“ prikriva stvarni radni odnos.
Zaključak
Ugovor o obuci ne može i ne sme da isključi obavezu plaćanja doprinosa za PIO, osim u slučajevima kada lice ne ostvaruje nikakvu naknadu i nema elemente radnog odnosa. U svim drugim situacijama, doprinosi se moraju plaćati, jer pravo na penzijsko osiguranje nastaje po sili zakona, a ne po volji ugovornih strana.
Pravni savet
Ako ste lice koje je potpisalo ovakav ugovor i sumnjate da vam nisu plaćeni doprinosi, imate pravo da zatražite od poslodavca kopiju prijave u PIO, proverite status u evidenciji Fonda PIO, ili da se obratite Inspekciji rada ili advokatu radi zaštite svojih prava. Ako ste poslodavac, imajte u vidu da je pravilno ugovorenje obuke i uredno prijavljivanje lica najbolja zaštita od sporova i kazni.
Tekst o nezakonitom otkazu ugovora o radu možete pročitati ovde.