
Pad na ledu predstavlja jedan od najčešćih uzroka povreda građana u zimskim mesecima, ali i jedan od najčešće potcenjenih osnova za naknadu štete. U praksi, veliki broj oštećenih lica smatra da je pad na ledu „nesrećan slučaj“ bez pravnih posledica, te da nemaju pravo na naknadu štete. Takav stav nije tačan i najčešće je posledica nedovoljne informisanosti o pravnim pravilima koja regulišu odgovornost za održavanje javnih i privatnih površina.
Ovaj tekst ima za cilj da detaljno objasni pravni okvir odgovornosti za pad na ledu, uslove pod kojima oštećeno lice ima pravo na naknadu štete, vrste štete koje se mogu potraživati, kao i ključne aspekte dokazivanja u sudskom postupku.
Pad na ledu kao pravno relevantan događaj
Pad na ledu nije sam po sebi pravni osnov za naknadu štete. Da bi se odgovornost ustanovila, neophodno je da postoji protivpravno postupanje ili propust lica koje je bilo dužno da određenu površinu održava bezbednom za kretanje. Upravo u tome leži suština ovih sporova.
Zima i niske temperature nisu više nepredvidive okolnosti. Sneg i led su redovne pojave, a njihovo uklanjanje sa javnih površina predstavlja zakonsku i ugovornu obavezu nadležnih subjekata. Kada ta obaveza nije ispunjena, a građanin usled toga pretrpi povredu, stiču se uslovi za odgovornost za naknadu štete.
Pravni osnov odgovornosti
Odgovornost za štetu usled pada na ledu najčešće se zasniva na pravilima o krivici, odnosno na odgovornosti zbog propusta u vršenju dužne pažnje. U pojedinim situacijama, u obzir može doći i objektivna odgovornost, naročito kada se radi o opasnoj stvari ili opasnoj delatnosti.
Ključni elementi odgovornosti su:
– postojanje štete
– protivpravnost ponašanja
– uzročno-posledična veza
– krivica (osim u slučajevima objektivne odgovornosti)
U kontekstu pada na ledu, protivpravnost se najčešće ogleda u neuklanjanju leda, nebacanju soli ili peska, ili neblagovremenom reagovanju nadležnog subjekta.
Ko odgovara za pad na ledu
Pitanje pasivne legitimacije je jedno od najvažnijih u ovim postupcima. Odgovornost zavisi od toga gde se pad dogodio.
Javne površine
Za padove na trotoarima, pešačkim stazama, trgovima i drugim javnim površinama, najčešće odgovara jedinica lokalne samouprave ili javno komunalno preduzeće kome je povereno održavanje. U praksi, često se javlja pokušaj prebacivanja odgovornosti između grada i komunalnog preduzeća, ali to ne može ići na štetu oštećenog lica.
Površine ispred stambenih i poslovnih objekata
Vlasnici, odnosno korisnici objekata, dužni su da održavaju trotoar i prilaz ispred svojih objekata. Ova obaveza je najčešće regulisana opštinskim odlukama. Ukoliko pad na ledu nastane na takvoj površini, odgovornost može pasti na stambenu zajednicu, upravnika zgrade ili vlasnika poslovnog prostora.
Privatne površine
Na parkinzima tržnih centara, benzinskim stanicama, u dvorištima i drugim privatnim površinama, odgovara vlasnik ili korisnik prostora, ukoliko nije obezbedio bezbedne uslove za kretanje.
Vrste štete koje se mogu potraživati
Oštećeno lice ima pravo na naknadu kako materijalne, tako i nematerijalne štete.
Materijalna šteta
Materijalna šteta obuhvata:
– troškove lečenja i rehabilitacije
– troškove lekova, medicinskih pomagala i prevoza
– izgubljenu zaradu za vreme privremene sprečenosti za rad
– troškove tuđe nege i pomoći
– eventualne buduće troškove lečenja
Ova vrsta štete mora biti precizno dokumentovana, računima, medicinskom dokumentacijom i drugim dokazima.
Nematerijalna šteta
Nematerijalna šteta obuhvata:
– fizičke bolove
– strah
– duševne bolove usled umanjenja životne aktivnosti
– naruženost
Visina nematerijalne štete određuje se prema intenzitetu i trajanju bolova i straha, kao i posledicama po kvalitet života oštećenog.
Dokazivanje u postupku
Dokazivanje je ključni deo ovih sporova i često predstavlja najveći izazov.
Dokazivanje mesta i načina pada
Fotografije mesta događaja, video-snimci, svedoci i zapisnici nadležnih organa imaju presudan značaj. Posebno je važno utvrditi da je u trenutku pada postojao led i da isti nije bio adekvatno uklonjen ili obeležen.
Medicinska dokumentacija
Kompletna medicinska dokumentacija je neophodna radi dokazivanja povreda, njihove težine i uzročno-posledične veze sa padom.
Veštačenje
U većini slučajeva, sud sprovodi medicinsko veštačenje radi utvrđivanja obima nematerijalne štete, kao i eventualne trajne posledice.
Česti prigovori tužene strane
Tužena strana se najčešće brani tvrdnjama:
– da je led uklonjen u razumnom roku
– da je pad posledica nepažnje oštećenog
– da su vremenske prilike bile izuzetne
Sudska praksa je, međutim, jasna u stavu da se zima ne može smatrati vanrednom okolnošću, te da se od nadležnih subjekata očekuje kontinuirano i blagovremeno održavanje površina.
Zastarelost potraživanja
Potraživanje naknade štete zastareva u roku od tri godine od saznanja za štetu i učinioca, a najkasnije u roku od pet godina od nastanka štete. Ovo je izuzetno važno naglasiti, jer mnogi oštećeni odustaju od potraživanja smatrajući da je „kasno“, iako rok još uvek nije istekao.
Sudska praksa i visina naknade
Sudovi u Srbiji redovno usvajaju tužbene zahteve u ovakvim slučajevima kada je odgovornost adekvatno dokazana. Visina dosuđene naknade zavisi od težine povreda, starosti oštećenog, trajanja lečenja i posledica po životnu aktivnost.
Uloga advokata
Ovi postupci zahtevaju stručan pristup od samog početka. Pravovremeno prikupljanje dokaza, pravilna identifikacija tuženog i adekvatno formulisanje tužbenog zahteva od presudnog su značaja za uspeh u sporu.
Zaključak
Pad na ledu nije puka životna neprijatnost, već događaj koji može imati ozbiljne zdravstvene i finansijske posledice. Pravo na naknadu štete postoji onda kada postoji propust u održavanju površina, a odgovornost ne nestaje zato što je „zima“.
Pravni sistem postoji upravo da bi zaštitio građane od nebrige i propusta, a advokatura ima ključnu ulogu u tom procesu. Zato je važno da oštećeni znaju svoja prava, a advokati da ih dosledno i odlučno zastupaju.
Tekst o vašim pravima u slučaju ujeda psa možete pročitati ovde.
