Kada kažemo da je neko pod starateljstvom, to znači da se smatra da ta osoba nije sposobna da odluke o svom životu donosi sama, već to umesto nje mora da radi neko drugi — staratelj.
Razlog nesposobnosti za odlučivanje može biti to što je osoba maloletna, ali pod starateljstvo mora biti stavljena i punoletna osoba ako zbog bolesti ili ometenosti u razvoju nije u stanju da normalno rasuđuje, a time ni da štiti svoja prava i interese, pa je odlukom suda delimično ili potpuno lišena poslovne sposobnosti.
O deci koja žive s roditeljima staraju se njihovi roditelji. Za decu bez roditeljskog staranja i odrasle osobe lišene poslovne sposobnosti, međutim, potrebno je odrediti ko će se o njima starati. U tom slučaju i sve ostale bitne odluke o starateljstvu donosi centar za socijalni rad, koji se u zakonima često naziva „organ starateljstva“.
Odlučivanje o starateljstvu
Centar, po propisanoj proceduri, odlučuje o stavljanju pod starateljstvo, postavlja staratelja i razrešava ga, odlučuje o tome gde će osoba pod starateljstvom (štićenik) biti smeštena, i mora da odobri sve krupnije odluke o njenoj imovini i o nagradi koja se isplaćuje staratelju.
U izuzetnim slučajevima, kada je to potrebno zbog zaštite njihovih interesa, centar privremeno može staviti pod starateljstvo i dete pod roditeljskim staranjem i poslovno sposobnu punoletnu osobu.
Ko može biti staratelj?
Za staratelja se postavlja osoba za koju centar proceni da ima osobine i sposobnosti potrebne za obavljanje te dužnosti i da je postavljanje baš te osobe u interesu štićenika. Uslov je da ta osoba pristane da bude staratelj. U odlučivanju o tome ko će biti staratelj, centar mora da se drži nekih pravila:
Za staratelja se prvenstveno postavljaju supružnik, srodnik ili hranitelj štićenika, osim ako interes štićenika ne nalaže drugačije.
Štićenik koji je navršio 10. godinu života i koji je sposoban za rasuđivanje ima pravo da predloži ko će mu biti staratelj.
Ista osoba može se postaviti za staratelja više štićenika (na primer, braće i sestara).
Direktor socijalne ustanove za smeštaj korisnika (recimo, doma za nezbrinutu decu), ili neko od zaposlenih u toj ustanovi, može se postaviti za staratelja jedne ili više osoba smeštenih u tu ustanovu.
Centar za socijalni rad može odlučiti da ne postavlja staratelja, nego da tu dužnost vrši neposredno. Tada se određuje neko od stručnjaka centra koji će obavljati poslove staratelja.
Ko ne može biti staratelj?
Za staratelja ne može biti postavljena osoba koja je lišena poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava, ili osoba čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika (recimo, neko ko se sa štićenikom spori pred sudom), ili osoba od koje se, s obzirom na njene lične odnose sa štićenikom, njegovim roditeljima ili drugim srodnicima, ne može očekivati da će pravilno obavljati poslove staratelja.
Privremeni staratelj
Centar je dužan da postavi privremenog staratelja nekim osobama kada je to neophodno radi privremene zaštite ličnosti, prava ili interesa tih osoba. Privremeni staratelj se u tim slučajevima postavlja:
1. osobi za koju se ne zna gde je, ako je neophodno u njeno ime obaviti neki pravni posao, a ona nema zakonskog zastupnika ili punomoćnika;
2. nepoznatom sopstveniku neke imovine, iz istog razloga;
3. osobi čiji su interesi u suprotnosti sa interesima njenog zakonskog zastupnika ili drugih osoba koje zastupa isti zastupnik;
4. stranom državljaninu koji se nalazi ili ima imovinu na teritoriji Srbije;
5. osobi koja zahteva da joj bude postavljen privremeni staratelj i za to navede opravdan razlog;
6. u još nekim slučajevima predviđenim zakonom.
Dete starije od 10 godina može od centra da traži da mu postavi privremenog staratelja ako smatra da njegov zakonski zastupnik ne štiti valjano njegove interese.
Odlukom o postavljanju privremenog staratelja određuje se pravni posao ili vrsta pravnog posla koju on može preduzeti, u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja.
Prava staratelja
Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih tokom starateljstva i na nagradu za svoj rad. I nagrada i naknada troškova isplaćuju se prvenstveno iz štićenikovih prihoda, osim ako se time ne ugrožava njegovo izdržavanje.
Koje obaveze ima staratelj?
Staratelj je, pre svega, dužan da se savesno stara o štićeniku. Tako, staranje o štićeniku obuhvata sledeće:
1. staranje o ličnosti štićenika
2. zastupanje štićenika
3. pribavljanje sredstava za izdržavanje štićenika
4. upravljanje i raspolaganje imovinom štićenika.
Staranje o ličnosti štićenika
Ova obaveza staratelja podrazumeva da on mora da se stara da čuvanje, podizanje, vaspitavanje i obrazovanje maloletnog štićenika što pre dovede do njegovog osposobljavanja za samostalan život, odnosno na onaj nivo koji štićeniku omogućava da se samostalno stara o sebi.
Ukoliko je reč o punoletnom štićeniku, staratelj je dužan da se stara da se otklone razlozi zbog kojih je punoletni štićenik lišen poslovne sposobnosti, kako bi se on što pre osposobio za samostalan život.
Svakako, staratelj je dužan da posećuje štićenika i da se neposredno informiše o uslovima u kojima štićenik živi.
Zastupanje štićenika
Staratelj zastupa štićenika na isti način i u istom obimu u kojem roditelji zastupaju svoje dete. Međutim, staratelj ipak mora da traži prethodnu saglasnost organa starateljstva ukoliko donosi odluku o školovanju štićenika, preduzimanju medicinskog zahvata nad štićenikom i davanju saglasnost za preduzimanje pravnih poslova štićenika starijeg od 14 godina. Prethodnu saglasnost organa starateljstva staratelj mora da pribavi i kada preduzima pravne poslove kojima upravlja i raspolaže prihodom koji je stekao štićenik mlađi od 15 godina.
Pribavljanje sredstava za izdržavanje štićenika
Sredstva za izdržavanje štićenika staratelj pribavlja iz različitih izvora, i to iz štićenikovih prihoda, sredstava dobijenih od lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju štićenika, štićenikove imovine, sredstava socijalne zaštite, kao i drugih izvora.
U svakom slučaju staratelj je dužan da preduzima sve potrebne mere kako bi pribavio sredstva za izdržavanje štićenika.
Upravljanje i raspolaganje imovinom štićenika
Staratelj upravlja imovinom i raspolaže samo onom imovinom štićenika koju štićenik nije stekao radom.
Međutim, staratelj samostalno može obavljati samo poslove koji spadaju u redovno upravljanje imovinom štićenika. Dakle, staratelj samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva može raspolagati imovinom štićenika i obavljati poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja tom imovinom.
Pritom, naglašavamo da se glavnica imovine štićenika može upotrebiti samo za njegovo izdržavanje ili za zadovoljenje nekog drugog važnog interesa štićenika, dok se prihodi od imovine štićenika, uz prethodnu saglasnost organa starateljstva, mogu koristiti za podmirenje opravdanih troškova učinjenih tokom obavljanja poslova starateljstva, odnosno za plaćanje nagrade staratelju.
Ostale obaveze staratelja
Pored navedenih obaveza, staratelj je dužan da, u propisanim rokovima, organu starateljstva podnosi izveštaje i polaže račune o svom radu. Tako, razlikujemo redovni izveštaj, koji se podnosi početkom svake kalendarske godine, zatim vanredni izveštaj koji se posnosi na zahtev organa starateljstva i završni izveštaj, koji staratelj sačinjava nakon prestanka starateljstva.
Svakako, izveštaj staratelja treba da sadrži podatke o ličnosti štićenika, o uslovima smeštaja, zdravlju, vaspitavanju i obrazovanju štićenika, zatim podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom, onda podatke o štićenikovim prihodima i rashodima u proteklom periodu i konačno stanje njegove imovine, kao i sve druge informacije koje su od značaja za ličnost štićenika.
Na kraju, staratelj odgovara za štetu koju prouzrokuje štićeniku tokom obavljanja poslova starateljstva, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, s tim da sa njim solidarno odgovara i organ starateljstva.
Da li staratelj može biti razrešen?
Organ starateljstva je dužan da razreši staratelja u sledećim situacijama i rokovima:
1. staratelj je iz bilo kog razloga prestao da obavlja dužnost (bez odlaganja)
2. staratelj zloupotrebljava prava odnosno grubo zanemaruje dužnosti staratelja (bez odlaganja)
3. nastupila je neka okolnost zbog koje on ne bi mogao biti postavljen za staratelja (bez odlaganja)
4. staratelj svoju dužnost obavlja nesavesno (30 dana nakon što je ova činjenica utvrđena)
5. za štićenika bi bilo korisnije da mu se za staratelja postavi drugo lice (30 dana nakon što je ova činjenica utvrđena)
6. staratelj je zatražio da ga organ starateljstva razreši (60 dana od dana kada je zatražio razrešenje).
Svakako, prilikom razrešavanja jednog staratelja organ starateljstva je dužan da blagovremeno sprovede postupak postavljanja novog staratelja, a sve imajući u vidu da starateljstvo ne prestaje razrešenjem staratelja.
Kada prestaje starateljstvo?
Prestankom starateljstva prestaju sva prava i dužnosti staratelja.
Starateljstvo obavezno prestaje u sledećim zakonom propisanim situacijama:
1. kada maloletni štićenik navrši 18 godinu života
2. kada maloletni štićenik stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva (npr. zaključenjem braka u skladu sa Porodičnim zakonom)
3. kada maloletni štićenik bude usvojen
4. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju roditeljskog prava roditelju maloletnog štićenika
5. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o sticanju ili vraćanju poslovne sposobnosti roditelju maloletnog štićenika
6. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju poslovne sposobnosti punoletnom štićeniku
7. kada štićenik premine. Međutim, starateljstvo ne prestaje ukoliko premine staratelj.
Starateljstvo ne mora, ali može prestati kada roditelj koji se nije starao o detetu ili se starao o detetu na neodgovarajući način počne da se stara o njemu na odgovarajući način.
Advokat Zoran J. Minić
lawofficeminic@gmail.com