Kada kažemo da je neko pod starateljstvom, to znači da se smatra da ta osoba nije sposobna da odluke o svom životu donosi sama, već to umesto nje mora da radi neko drugi — staratelj.
Razlog nesposobnosti za odlučivanje može biti to što je osoba maloletna, ali pod starateljstvo mora biti stavljena i punoletna osoba ako zbog bolesti ili ometenosti u razvoju nije u stanju da normalno rasuđuje, a time ni da štiti svoja prava i interese, pa je odlukom suda delimično ili potpuno lišena poslovne sposobnosti.
O deci koja žive s roditeljima staraju se njihovi roditelji.
Starateljstvo nad decom je emotivno najosetljivije pitanje u toku razvoda braka ili prestanka vanbračne zajednice.
Starateljstvo nad decom posle razvoda
Ako su supružnici zajednički došli do odluke da se razvedu sporazumno, u sporazumu su naveli i kome pripada starateljstvo, odnosno vršenje roditeljskog prava.
U sporazumu se takođe navodi način održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim ne živi, kao i visina doprinosa koji treba da se uplaćuju za izdržavanje deteta.
U najvećem broju slučajeva, ako se roditelji ne odgovore i ne razvedu se sporazumno, nego se razvod odvija po tužbi, odluku o vršenju roditeljskog prava donosi sud, konsultujući Centar za socijalni rad.
Mišljenje stručnjaka Centra za socijalni rad takođe se uzima kao merodavno. Advokat podnosi tužbu, na osnovu mišljenja centra sud odlučuje.
Sud tada donosi odluku o vršenju roditeljskog prava, uređenju ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi i visini iznosa doprinosa za mesečno izdržavanje deteta.
Kada se odlučuje o poveravanju deteta, sud prilikom donošenja odluke razmatra i uzrast i pol roditelja, njihovu finansijsku stabilnost, psiho-fizičko zdravlje i način života.
Ako dete ima više od 10 godina starosti, sud može uvažiti želju deteta sa kojim roditeljem želi da živi.
Starateljstvo i izdržavanje dece
Porodični zakon u Srbiji priznaje dva modela starateljstva nad decom:
- samostalno starateljstvo i
- zajedničko starateljstvo.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Jedan model je samostalno starateljstvo. Prilikom sporazumnog razvoda roditelji se mogu dogovoriti da jedno od njih samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnim detetom.
Takvu odluku može doneti i sud, nakon parničnog postupka tužbe za razvod braka.
Bez obzira što je jedan roditelj samostalni vršilac roditeljskog prava, dete ima pravo da se viđa sa roditeljem sa kojim ne živi, prema unapred dogovorenom ili određenom modelu viđanja, koji se određuje odlukom suda i Centra za socijalni rad.
Kada jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo on samostalno donosi odluke vezane za život deteta, ali roditelja sa kojim dete ne živi treba da konsultuje kada su u pitanju odluke oko bitnih pitanja.
To su odluke koje se tiču obrazovanja deteta, većih medicinskih intervencija nad detetom, promene prebivališta deteta i raspolaganja detetovom imovinom od velike vrednosti.
Oba roditelja su dužna da postupaju u najboljem interesu za dete pri donošenju odluka, što znači komunikaciju roditelja koji vrši samostalno roditeljsko pravo sa drugim roditeljem.
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Drugi model starateljstva nad decom posle razvoda jeste zajedničko vršenje roditeljskog prava – zajedničko starateljstvo.
Roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo, odnosno zajedničko starateljstvo, tokom trajanja bračne ili vanbračne zajednice, ali ako postoje mogućnosti dogovora i kompromisa oni i nakon razvoda odnosno rastave mogu biti zajednički vršioci roditeljskog prava.
Ovde advokat strankama može sačiniti predlog za zajedničko vršenje roditeljskog prava.
Oduzimanje roditeljskog prava moguće je u slučajevima kada roditelj ne brine o detetu i njegovim potrebama, zanemaruje ga ili zlostavlja na bilo koji način ili ne donosi odluke koje su u najboljem interesu za dete.
Nakon oduzimanja roditeljskog prava dete starateljstvo nad decom može biti dodeljeno drugom roditelju ili osobama koje odrede sud i centar za socijalni rad.
Praksa u Srbiji
Porodičnim zakonom Republike Srbije propisana je obaveza suda da u okviru odluke o razvodu, obavezno reši i pitanje poveravanja maloletne dece, kao i pitanje izdržavanja te načina održavanja ličnih odnosa između deteta i roditelja sa kojim dete ne živi.
Sudski postupci za dobijanje starateljstva nad detetom u Srbiji mogu trajati i do pet godina, a u najvećem broju slučajeva pripadnu majci.
Zajedničko starateljstvo po tužbi je gotovo neviđena stvar u Srbiji, pa tako kada su tužbe u pitanju svaki roditelj traži samostalno starateljstvo.
Obično jedan roditelj tuži, a nakon toga ide protivtužba u kojoj, na primer majka traži starateljstvo, a tu najvažniju ulogu ima Centar za socijalni rad koji ima za cilj da proceni ko je više podoban da dobije starateljstvo.
Centri za socijalni po nalogu suda dostavljaju mišljenje o starateljstvu, za šta imaju rok od 60 dana, ali sud donosi konačnu odluku, koju ne mora da zasniva na mišljenju centra.
Uvek se gleda šta je za dete najbolje ili za kog roditelja je ono više vezano.
Sudski postupci za dobijanje starateljstva nad detetom u Srbiji mogu trajati i do pet godina, a u najvećem broju slučajeva pripadnu majci.
U kojim situacijama sudovi u Srbiji oduzimaju decu majkama i starateljstvo dodeljuju očevima?
Majka je nepodobna da bude roditelj ako izdržava kaznu zatvora, ako se bavi poslovima koji ne odgovaraju roditeljskim sposobnostima, ako se odala nekom lakom moralu.
Naravno, ako je psihički nestabilna i ako je time otežana njena roditeljska sposobnost, ali to su stvarno jako retki slučajevi.
Uglavnom je majka ta koja dobija starateljstvo nakon sudskog postupka. Međutim, uvek postoji mogućnost da se međusobno dogovore ukoliko je razvod sporazuman.
Advokat Zoran J. Minić
