
Pojam ljudskog dostojanstva se kroz istoriju dosta menjao. Danas, u vreme velikog tehnološkog napretka, više je nego ikad potrebno precizirati značenje tog termina, jer je on neraskidivo povezan sa pojmom ljudskih prava koji je temelj Univerzalne deklaracije o bioetici i ljudskim pravima.
Po prirodi svojoj čovek ima (urođeno) dostojanstvo, a ima i potrebu da ga brani, jer je ono okosnica ličnosti.
Čovek sleduje dostojanstvo samim tim što je stvoren po obličju Božjem i što je njemu dato da vlada zemljom. On pozvanje svoje ostvaruje samo ako ima dostojanstvo.
Kada govorimo o dostojanstvu čoveka, mislimo na dostojanstvo ličnosti.
Ličnost
Nije isto imati lik i biti ličnost. Lik je spoljna slika čoveka; ličnost je unutrašnja slika čoveka, izraz njegovog duhovnog bića.
Iz toga proishodi da je svako od nas jedinstvena, neponovljiva ličnost – unikat. Ličnost čini skup integrisanih karakternih osobina, zadobijenih rođenjem, vaspitanjem, obrazovanjem, socijalizacijom i sopstvenom duhovnom nadgradnjom. Ta „građa” ličnosti kod svakog je drugačija, i zato nema (dvoje, a kamoli više) istih ljudi, i zato je svako od nas – osobena ličnost.
S toga svaki čovek zaslužuje da se poštuje i da se uvaži jedinstvenost i neponovljivost njegove ličnosti. Zaslužuje poštovanje dostojanstva njegove ličnosti.
Dostojanstvo, dakle, proizilazi iz same suštine ljudskog bića. Proizilazi iz bogolikosti čoveka i njegovog pozvanja. Otuda se i kazuje da je ljudsko dostojanstvo čovekova istinska priroda.
Ljudsko dostojanstvo je čovekova središnja vrednost koja opredeljuje sve druge vrednosti.
To je imperativ ljudskog života i postojanja. Zato etika zahteva poštovanje ljudskog dostojanstva. To je opšte načelo svakog uređenog društva.
Šta je ljudsko dostojanstvo?
Jedan rečnik definiše dostojanstvo kao ’osećanje vrednosti, časti ili poštovanja‘. Prema tome, ljudsko dostojanstvo uključuje i način na koji sebe doživljavamo, kao i način na koji se drugi ophode prema nama. Dok brojni faktori mogu uticati na to kako sebe doživljavamo, način na koji drugi gledaju na nas ili postupaju s nama iz dana u dan ima veliki uticaj na naše osećanje lične vrednosti.
Pravni poredak i dostojanstvo ličnosti
Sve je počelo pre nekoliko decenija Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, koja u Članu 1 kaže: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“.
Osnovna pretpostavka je da u našem statusu postoji nešto što nas čini vrednim poštovanja. U stvari, dostojanstvo je vezano za naše poimanje koncepcije čovečanstva da koristimo izraze kao što je „nečovečno postupanje“, da bismo opisali dela koja krše naša ljudska prava. Postoji osećaj da se odnositi humano prema čoveku znači ponašati se na način koji je u skladu sa njegovom humanošću i dostojanstvom.
Dostojanstvo znači da su određena dela, poput mučenja, zabranjena, jer želimo da „zaštitimo i dostojanstvo i fizički i mentalni integritet pojedinca.“ U tom smislu, dostojanstvo je nešto što želimo da zaštitimo od uništenja.
Poglavlje 1. Povelje EU-a o temeljnim pravima odnosi se na dostojanstvo. Članovima 1. – 5. Povelje štite se sledeća prava:
1. ljudsko dostojanstvo;
2. pravo na život;
3. pravo na integritet osobe;
4. zabrana mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne;
5. zabrana ropstva i prisilnog rada.
Uvažavajući činjenicu da se o slobodi i pravima čoveka, o slobodnom razvoju ličnosti, ne može govoriti bez poštovanja njenog dostojanstva, savremeni pravni sistemi garantuju poštovanje dostojanstva ličnosti. Tako, važeći Ustav Srbije (2006) garantuje dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti (čl. 23) kao apsolutna prava, koja se ne mogu ograničiti ni u vreme rata, ni u vanrednim situacijama (čl. 202 st. 4). Ustav Srbije (u čl. 23) jemči dostojanstvo i slobodni razvoj ličnosti, pa kaže:
„Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno i svi su dužni da ga poštuju i štite.
Svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti, ako time ne krši prava drugih zajemčena Ustavom.”
Umesto zaključka – osnovni principi
Pravo na dostojanstvo ličnosti je osnovno ljudsko pravo i kao takvo ima određene principe. Principi ljudskih prava su ideja vodilja kako bi države širom sveta mogle u svoje sisteme uneti iste vrednosti. Prema tim principima imamo neotuđivost, nedjeljivost, međuzavisnost i međusobnu povezanost, te na kraju univerzalnost ljudskih prava.
Pravo na dostojanstvo ličnosti je neotuđivo pravo, što znači da ga ne možete izgubiti, jer je povezano sa ljudskim postojanjem.
Da su ljudska prava nedjeljiva, međuzavisna i međusobno povezana znači da su različita ljudska prava suštinski povezana, te da se ne mogu posmatrati odvojeno jedna od drugih. Nečije uživanje jednog prava zavisi od uživanja mnogih drugih prava, i niti jedno pravo nije važnije od ostalih.
Pravo na dostojanstvo ličnosti je univerzalno pravo i to znači da se ono jednako primjenjuje na sve ljude svuda u svetu, i bez vremenskog ograničenja. Svaki pojedinac ima pravo da uživa svoja ljudska prava bez obzira na rasu, boju, pol, jezik, religiju, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijano poreklo, rođenje ili drugi status.
Tekst o tome kome se obratiti u slučaju kršenja ljudskih prava možete pročitati ovde.